Postoje svemirske misije koje traju nekoliko mjeseci, neke nekoliko godina, a postoje i misije poput Voyagera – svemirskih putnika koji su nadživjeli gotovo sva očekivanja.
Kada su Voyager 1 i Voyager 2 lansirani davne 1977. godine, njihova prvobitna misija bila je istraživanje velikih planeta Sunčevog sistema. Niko tada nije mogao pretpostaviti da će skoro pola vijeka kasnije i dalje slati podatke iz prostora gdje nijedna ljudska letjelica ranije nije stigla.
Danas su Voyager sonde jedini ljudski objekti koji istražuju međuzvjezdani prostor – područje iza granica Sunčevog uticaja. Ali nakon gotovo 50 godina rada, pojavljuje se pitanje: koliko dugo još mogu izdržati?
Energije je sve manje
Voyageri koriste radioizotopne generatore koji električnu energiju dobijaju iz toplote nastale raspadanjem radioaktivnog materijala. Problem je što se snaga tih sistema polako smanjuje iz godine u godinu. Procjenjuje se da svaka letjelica gubi približno četiri vata energije godišnje.
To možda ne zvuči mnogo, ali u dubokom svemiru svaki vat je dragocjen.
Zbog toga NASA već godinama donosi teške odluke: jedan po jedan gase se instrumenti kako bi preostali sistemi mogli nastaviti rad. Od originalnih deset naučnih instrumenata danas ih je ostalo samo nekoliko aktivnih.
Operacija “Big Bang”
NASA sada priprema neobičan i pomalo rizičan plan pod nadimkom “Big Bang”.
Naziv zvuči kao početak svemira, ali ovdje se radi o pokušaju spašavanja jedne od najdugovječnijih misija u istoriji. Inženjeri planiraju isključiti energetski zahtjevne sisteme za zagrijavanje i uključiti alternativna rješenja koja troše manje energije. Ako sve prođe uspješno, svaka letjelica mogla bi dobiti još najmanje godinu dodatnog rada.
Prvi test biće izveden na Voyageru 2 jer je nešto bliži Zemlji i raspolaže s malo više energije. Ako rezultat bude dobar, ista procedura kasnije čeka Voyager 1.
Više od običnih svemirskih sondi
Voyager nije samo još jedna NASA misija.
Na njihovim poznatim zlatnim pločama nalaze se zvuci Zemlje, muzika, pozdravi na različitim jezicima i poruke namijenjene mogućim budućim pronalazačima. To su male vremenske kapsule čovječanstva koje putuju između zvijezda.
Negdje u dubokom svemiru, daleko od Sunčevog sistema, dvije sonde nastavljaju svoje tiho putovanje.
Mogu li izdržati do 2030-ih?
NASA ne zna tačno koliko će Voyageri još raditi. Optimistične procjene govore da bi, uz malo sreće i uspješne tehničke zahvate, mogli nastaviti slati podatke i tokom naredne decenije.
Za misiju koja je trebala trajati samo nekoliko godina, to bi bio nevjerovatan uspjeh.
Možda jednog dana Voyager zaista utihne.
Ali čak i tada, nastaviće svoje putovanje – tiho, beskrajno i daleko među zvijezdama.
